Ovogodišnje nagrađene autorice na natječaju ZA najbolju GORKU priču ABECEDNIM REDOM su:
ANTOLIŠ, FRANJKA: Međugeneracijska priča
Nagrađena priča Franjke Antoliš pripovijest je o tri generacije žena, koje kroz neizgovoreno (a vješto pripovjedački naznačeno) pričaju puno, govoreći o običnom. Svaka od rečenica kao da je već negdje pročitana, i stvarno, „ništa“ se tim ženama ne događa, tobože ništa tako strašno da bi se o tome moralo glasno ili javno govoriti. Umjesto toga one, pristojne i poslušne žene, šutnjom održavaju status quo.
I ništa se nije zapravo dogodilo, pa da, ništa mi se zapravo nije dogodilo, okej sam i sigurna sam.
Franjka Antoliš napisala je u najširem smislu kritiku patrijarhata, a na razini teksta uspješno je detektira ono skriveno iza geste, ne gurajući pritom čitatelju definirane zaključke. Sve je ipak jasno, a tri žene ostavit ćemo u molitvi koja im više oduzima nego daje. Pa ipak; one je izgovaraju kao jedna, iako razdvojene generacijama. A dok je tako, za pravednije društvo trebat ćemo čekati još neko vrijeme. Amen.
Žiri 2. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Franjka Antoliš rođena je u Zagrebu 1993. godine. Završila je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom fakulteta bila je članica nekoliko studentskih organizacija, a za postignuća u školovanju dobila je Dekanovu nagradu. Trenutačno živi u Dubrovniku gdje radi na Zavodu za hitnu medicinu. U slobodno vrijeme voli čitati na hrvatskom i engleskom jeziku. Odnedavno se bavi pisanjem kratkih proznih oblika te je polaznica online radionice kratkih priča. Voli se baviti sportom, uglavnom trčanjem, u čemu se katkad i natječe.
***
BEZINOVIĆ-HAYDON, IVA: Na livadi pored autoceste
Protagonistica priče Na livadi pored autoceste jedna je od nas, suvremena žena rastrzana između snova i realnosti, zaglavljena između ograničenja svakodnevnice i divlje i neodoljive želje za punoćom života. Pripovijedanje Ive Bezinović-Haydon odlikuju nekonvencionalnost, lirski realizam i kroz tekst fino provučena nit crnog humora, rafinirana satira kojom pripovjedački vješto nadomješta rezigniranost – u isti mah je naglašava i čini podnošljivom. Iako je ispričana u prvom licu, kao intimna ispovijest iz prve ruke, u ovoj priči izostaje očekivani ispovjedni ton, pripovjedačica svoja iskustva promatra „iz daleka“, kao da se radi o stranoj osobi, nalik na one susrete sa sobom koje ponekad imamo u snu. I zapravo, jest tako – jer pripovijedajući radikalnu istinu o sebi, neposrednije govorimo o drugima, o nama. Priča balansira između prepoznatljivih banalnosti svakodnevice i snovitih prizora. A distanciran (skoro pa anesteziran) pomiri-se-s-tim pripovjedni stil, atmosfera i jezik kojim je napisana, bude oprečne emocije i čine je umjetnički uspjelom i uvjerljivom. Ova priča izdvaja se među ostalima jer na uspio i nesvakidašnji način govori o svakidašnjici – o potrazi za slobodom u vlastitom srcu, ovdje i danas.
Žiri 2. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Iva Bezinović-Haydon rođena je u Rijeci 1981. godine. Diplomirala je kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezine kratke priče i pjesme mogu se naći u antologijama kratkih priča i na internetskim portalima, a u posljednje dvije godine objavljene su joj i dvije slikovnice. Nekoliko njezinih kratkih priča završilo je u finalima raznih književnih natječaja, a slikovnica Moja baka ne zna tko sam bila je finalist natječaja “Ovca u kutiji” za najbolju hrvatsku slikovnicu 2021.
***
ŠEČIĆ NEZIREVIĆ, AIDA: Ispovijest jedne Majde
Prozno djelo Aide Šečić Nezirević zatvoreno je u sebe; to je ispovijed u prvom licu, koje čitatelju od prve rečenice jasno daje do znanja da u Majdinu svijetu nema prostora za hepiend.
(Ili u našim životima nema prostora za nekoga poput Majde?)
Autorica bira pripovjedni stil kojim vješto izbjegava proklizavanje u patetiku, faktografski hladno podastirući život protagonistice. Emocije prepušta nama, čitateljima, da ih gutamo kroz Majdine gramatički neispravne i kljašte rečenice.
Aida Šečić Nezirević u svom tekstu uspješno je prikazala svijet od kojeg volimo okrenuti glavu, prijeći na drugu stranu ulice, svijet zguran u priči bez velikih zaključaka. Na kraju tek riječ, tihi podsjetnik. Majda.
Kad sam se probudila, nigdje nikog oko mene. Ni matere, ni djeteta, ni sestre. Samo ja. Majda.
Žiri 2. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Aida Šečić Nezirević rođena je 1978. godine. Nagrađena je na natječaju Zaklade „Fra Grgo Martić“ za zbirku poezije Lutke, te na natječaju Fondacije za izdavaštvo FBiH za roman Vraćanja. Višestruko je nagrađivana za poeziju i prozu. Najviše voli pisati bajke. Živi i radi u Sarajevu.
***
Priče nagrađenih autorica, kao i priče ostalih finalista natječaja možete pročitati ovdje:
