Danas vam predstavljamo nagrađene autorice i autore na natječaju ZA najbolju GORKU priču, uz obrazloženja stručnog žirija u sastavu Miroslav Mićanović, Ivan Jozić i Đurđica Čilić. Nagrađeni autori navedeni su abecednim redoslijedom, a tko je od njih osvojio koju nagradu saznajte u subotu, 15. ožujka 2025. na svečanoj dodjeli nagrada u Narodnoj knjižnici Vrbovec od 11 sati!
Nagrađene priče (ABECEDNIM REDOSLIJEDOM AUTORA):
Biškić, Ines: Voda nađe put
Lončarević, Tena: Uspavanka za Josipa
Vidović, Denis: Ljepilo
***
Ines Biškić: Voda nađe put
OBRAZLOŽENJE:
Žiri je sa zadovoljstvom odlučio nagraditi priču „Voda nađe put“ kao iznimno uspješno prozno ostvarenje. Autorica vješto pripovijeda o događaju iz svakodnevice: dolasku kućnog majstora u stan starije žene koja živi sama, u neredu, okružena kućnim aparatima koji čekaju popravak. Kroz razmjenu jednostavnih i kratkih rečenica i majstorov pronicljiv pogled preko kojeg se čitatelju predočava stan, preokupacije i navike domaćice, ocrtava se jezični i prostorni dalmatinski ambijent i otvara pukotina kroz koju zavirujemo u unutarnji svijet junakinje.
Likovi gospođe Klotilde i majstora Petra, u naizgled banalnom i nevažnom susretu koji započinje kao rutinska kućna intervencija, razotkrivaju dva karaktera: njezini slojevi usamljenosti i pritajene tuge, i njegovi proplamsaji ljudskosti i empatije.
Autorica je pokazala umješnost u gradnji dinamičnog dijaloga, u kojem se izmjenjuju humor, ironija i emocionalna toplina, a da nijednom nije skliznula u patetiku ili pretjeranu sentimentalnost. Očigledna je i autoričina vještina u oblikovanju prostora koji nije tek scenografska kulisa već aktivni sudionik priče, od kaotičnog krojačkog atelja u zagušljivom stanu do suvenirskog kiča koji predstavlja rekvizite jedne naoko ni po čemu posebne, iako unikatne sudbine.
Naslov „Voda nađe put“ simbolički odjekuje kroz cijelu pripovijest, transformirajući se iz usputne majstorove opaske u važnu metaforu koja govori o životnim okolnostima što nas, mimo naše volje, dotiču i određuju.
Žiri 5. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Ines Biškić rođena je 1989. godine u Splitu, a magistrirala nastavnički smjer kroatistike i talijanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavala je djeci i odraslima, bavila se lekturom i prevođenjem, a danas u Berlinu živi i radi kao viša stručnjakinja za učenje i razvoj.
***
Tena Lončarević: Uspavanka za Josipa
OBRAZLOŽENJE:
Priča Uspavanka za Josipa započinje izravno i određeno, ali se upravo u toj otvorenosti i kratkoći skriva i otkriva tajna priče, tajna pisanja, tajna zanata: „Josip Korpar nije odmah shvatio da je mrtav.“ Pripovjedačka perspektiva priče proizlazi iz neumitnosti izrečenog i utvrđenog što je početak (i kraj) priče, fikcije koja se ponavlja upravo onoliko koliko se i sami kao čitatelji suočavamo s tekstom, s događajem i sudbinom njezina lika, njezinih likova. Priča Uspavanka za Josipa provjerava naša dosadašnja iskustva i daje im novu dimenziju, nove uvide u svakodnevicu, u ono što čini zakonitost svijeta u kojem živimo, svijeta u kojem se snalazimo u različitim ulogama i osjećamo, istodobno, stranost onoga što nam je dodijeljeno, što nas određuje. Pisana ozbiljno i lijepo, domišljeno i začudno, Uspavanka za Josipa potvrđuje neočekivanost tzv. malih priča (mikrofikcija), lokalnih imena i daje na važnosti uvjerenju da je prostor kratke priče naša nužnost i potreba kad nam se sve drugo čini izlišno i zaboravljeno. Nemoguće u priči Uspavanka za Josipa postaje jedina mogućnost odvažnosti i popuštanja, nade da se o neizvjesnom može pisati odlučno i hrabro, tako da čitatelj upada u koloplet slučaja i strasti, popuštanja svakoj rečenici koja ga obuzima i ne pušta: „Uostalom, što je brak nego prepuštanje, pristajanje na suživot s čudnovatim navadama drugog bića.“
Žiri 5. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Tena Lončarević rođena je 1978.g. u Vinkovcima. Profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti, živi i radi u Županji.
Autorica je zbirki kratkih priča „Nijemi monolozi“ (Matica hrvatska, Vinkovci, 2020.) te „Kuću treba srušiti“ (Fragment, Split, 2024.). Članica je Hrvatskog društva pisaca.
Voli svoju obitelj, riječi, fotografiju i psa.
***
Denis Vidović: Ljepilo
OBRAZLOŽENJE:
Autor nas u kratkom i dinamično pripovijedanom formatu podsjeća na to kako su životne zamke u kojima se ponekad nađemo, zapravo, često omeđene samo našim mislima.
Neobična perspektiva glavnog protagonista, zapravo običnog sivog kućnog miša, njegova struja svijesti kroz koju shvaćamo u kakvoj se nevolji našao – sve nam se počinje činiti neobično poznatim.
CITAT:
„Sada je, više nego ikad prije, bio sam. Kao da nikada nije imao prijatelja, nekoga tko bi ga volio takvog kakav jest. Imao je osjećaj da su ga samo tolerirali, trpjeli. Samoća je bilo ono što ga je najviše plašilo u ovoj ljepljivoj golgoti. Sam, uvijek sam, čak i u društvu.“
Miš kao da živi, bolje reći životari, u hrvatskoj stvarnosti. Ta iščašena pozicija funkcionira upravo zbog zbijenosti i kratkoće formata: čitatelj prihvaća vožnju, ulazi u svijet nesretnog miša i vrlo brzo mu postaje saveznik.
CITAT:
„Ovisnost o tuđoj pomoći i dovela ga je u ovakvu situaciju. Da je imao svoju nekretninu, sigurno ne bi sam sebi postavio ljepilo. Pretpostavljao je da ne bi.“
Na kraju, u maniri školski odrađene kratke priče, autor u posljednjim rečenicama kreira narativni vrhunac, iznenadni zaokret i nagli završetak.
I ostavlja nas misliti: koliko smo i sami miševi, u svojim životima.
Žiri 5. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Denis Vidović sisački je pisac i humorist te član Društva hrvatskih književnika. Rođen je 21. studenog 1988. godine. Sa sedamnaest godina počinje pisati haiku poeziju. Također piše i priče, pjesme, aforizme, recepte, kolumne, putopise te izrađuje plakate kojima komentira svoju svakodnevicu. Njegovi su tekstovi objavljivani na internetskim portalima („Lola“, „Kvaka“, „PS-portal“, „ZG-kult“, „Booke.hr, Pivnica.net), u književnim časopisima („Alternator“, „Riječi“, „Književne vertikale“, magazinu „Uh!Aha“) te u zbornicima („Aforizmi i aforističari 17“ i „Dok vlakovi prolaze“). Istaknuti je član sisačke poetske tribine „Zalogaj poezije“, kojoj je, uostalom, nadjenuo i ime. Član je Udruge hrvatskih aforista i humorista. Dobitnik je priznanja „Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najbolje prozno ostvarenje“ za priču „Potvrda o nekažnjavanju“. 2018. objavljena mu je zbirka aforizama „Podilaženje lijenosti“, a 2019. roman „Normalni ljudi“. 2022. godine objavljena mu je druga zbirka aforizama „Aforizmi i ostale nuspojave“. Iste godine pobijedio je na književnom natječaju „Korzo slova“ koji raspisuje Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Sisačko-moslavačke županije, sa zbirkom priča „Reda mora biti“. Također s pričom „Jedna Svenova bivša ljubav“ osvaja drugo mjesto na manifestaciji „Slavko Kolar – književni dani“ na natječaju za kratku priču – satiru. 2023. je među petnaest nagrađenih na prvom literarnom natječaju Jednominutna priča koji je raspisala Gradska knjižnica Požega. 2023. prvonagrađeni je na Pišem ti priču, 11. natječaju za kratku priču Gradske knjižnice Samobor. Te godine osvaja i drugu nagradu za senrju (humoristični haiku) na hrvatskom standardnom jeziku, na natječaju koji je raspisala Udruga „Tri rijeke“ iz Ivanić-Grada, kao i 2. mjesto na Međunarodnom književnom natječaju „Kristalna pepeljara“ za najbolju kriminalističku priču. 2024. objavljena mu je humoristična zbirka razgovora na Facebooku „Inbox“.
***
Čestitamo!
Vidimo se na dodjeli nagrada u subotu, 15. ožujka 2025. u Narodnoj knjižnici Vrbovec od 11 sati!
Priče nagrađenih autora i autorice, kao i priče ostalih finalista natječaja, možete pročitati ovdje:
