Predstavljamo nagrađene autore!

Ovogodišnji nagrađeni autori i autorica na natječaju ZA najbolju GORKU priču ABECEDNIM REDOM su:

BEZINOVIĆ-HAYDON, IVA: Četrdeset, prvi put

Ona dolazi s djecom u park, okružena prijateljicama i svakodnevnim razgovorima, pozivima na trenutke koji spašavaju neizvjesnost i prolaznost života, ali u toj običnosti i prepoznatljivim kontekstima odjednom sve izmiče i postaje nešto drugo. Priča o blizini i usamljenosti, o izgubljenosti koja se nadoknađuje borbom protiv ovisnosti i skrivanjem od drugih, od sebe, od onoga što se čini spasonosno i pouzdano. Priča Četrdeset, prvi put upravo je tako i pisana paradoksalnom i postupnom izgradnjom priče, monologa jedne žene, koja se pretvara u vrtoglavi gubitak sigurnosti i razgovor o prošlim pijanstvima, prošlim izlascima prerasta u priču o prošlosti koje više nema i ne naziru se tragovi i odgovori što s vlastitom samoćom i izgubljenim kompasima: „Uvijek sam se više samoj sebi sviđala dok sam bila okružena ljudima. Bila sam hrabrija, otvorenija. Društvo me činilo energičnom i razgovorljivom, osjećala sam se kao da imam što reći. Kad sam bila sama, nisam uspijevala otresti tamu. U zadnje sam si vrijeme puno toga zamjerala, bilo mi je nepodnošljivo ostajati sa sobom.“ Podijeljeno pripovjedačko ja istodobno drži priču u svojoj vlasti i dijeli se s onim tko čita, tko gubi i dobiva, kad mu iz ruku klizi sve ono što mu se činilo kao njegovo jedinstveno i pouzdano „ja“.

Žiri 3. natječaja ZA najbolju GORKU priču

Iva Bezinović-Haydon rođena je u Rijeci 1981. godine. Diplomirala je kroatistiku i  komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je objavila tri slikovnice, četvrta izlazi ove godine. Njezine se kratke priče mogu naći u Večernjem listu, u nekoliko antologija i na internetskim portalima (Strane, Astronaut, Libartes, Čovjek Časopis). Neke su se njezine slikovnice i priče našle u finalima raznih natječaja, a neke su i nagrađene.

***

BUTKOVIĆ, JAKOV: Nestanak Davyja Crocketta

Priča o jednom nestanku, o zamjenama ulogama i iluzijama pretvara se u pustolovnu potragu za jezikom priče koji je drukčiji, o poništenju i izgradnji konteksta u kojem će pisati i misliti o vidljivom i nevidljivom svijetu odrastanja i traženja mjesta u svijetu kakav jest. I kakav nije! Bizarno i prepoznatljivo, doslovno i nježno gradi se nestanak dječaka, lika koji živi od doslovnih iluzija i začudnih otkrića koja pristižu iz svijeta čitanja i gledanja, koji se suočava s onim što čini identitet, ili što je samo odraz kultura i doživljaja svijeta koji je na zalasku, ili ga već odavna nema: „Bio je drugačiji – težina te različitosti poništavala je našu porugu i rastakala veze u jeziku dok se on ne bi pretvorio u besmislen katalog uvreda koje su jedna za drugom padale daleko od svoje mete. Za početak, bila je tu kapa od rakunova krzna s repom koji je nesretno visio na stražnjem dijelu glave, zatim okruglo lice sa sitnim tamnim očima koje bi se lakše preslikalo na neku životinjicu iz polja i šikara nego na tipičnog dječaka iz naše škole.“ Pisana lijepo i začudno priča živi od prikupljanja rasutih tereta koji su dio i naših čitanja, iluzija i zabluda, ali to nije njezin jedini doseg i ulog, naprotiv, domišljeno i maštovito poziva na višekratno čitanje i sudjelovanje.

Žiri 3. natječaja ZA najbolju GORKU priču

Jakov Butković. Rođen 1984. u Zagrebu. Završio kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Profesionalno se bavi programima i projektima Europske unije u kontekstu tržišta rada. Objavljivao kratke priče i književne kritike (Vijenac, Quorum, 3. program Hrvatskog radija) i glazbene kritike u online periodici. Bavio se glazbom. Piše nešto češće nego prije.

***

ZRINUŠIĆ, IVAN: Motika

Svijet rada, iznuđene uloge i životna periferija traje u priči Motika upravo sada, iako nije nesnosna vrućina i čini se da smo u drugom vremenu, ali odnosi moći i životni gubici čine i čitatelja sudionikom i svjedokom. Precizni i pouzdani opisi, detalji, motivi, ravnica i beskraj, uvidi i napetosti koji traju od jutra do mraka izazov su za radnike i putnike, izazov za one koji rukama, vlastitim tijelima, spašavaju vlastitu prošlost, sadašnjost i neizvjesnu budućnost: „Žive boje neba u svitanjima nadimale su mi pluća i u jutarnjoj vožnji često sam zamišljao kako putujem na odredište udaljenije od lokalnih poljoprivrednih površina. Obuzdavao sam maštu pa te slike nisu obuhvaćale konkretna mjesta i gradove, zamišljao sam samo da će putovanje potrajati. Izići na autocestu, skloniti pogled s vertikale arhitekture, umiriti volju.“ Pisana živo i zanimljivo priča Motika i nakon čitanja ne pušta čitatelja iz njezina narativnog ustroja, vraća ga i drži podjednako i snagom i melankolijom, strašću, pritajenom mržnjom i smirenošću, vraća ga u doba ozbiljnih čitanja svijeta teksta koji nikada nije jednoznačan i jednostavan.

Žiri 3. natječaja ZA najbolju GORKU priču

Ivan Zrinušić (Osijek, 1981.) za nezavisnog izdavača Slušaj najglasnije! objavio šest zbirki pjesama, a za Sandorf roman. Autor i urednik u mrežnom časopisu Nemo.

***

Čestitamo!

Priče nagrađenih autora i autorice, kao i priče ostalih finalista natječaja možete pročitati ovdje:

Vidimo se na dodjeli nagrada u subotu, 18. ožujka 2023. u 11 sati u Narodnoj knjižnici Vrbovec!