Obilježili smo još jednu Noć knjige, manifestaciju posvećenu knjizi i čitanju koja se obilježava svake godine 23. travnja.
Naš poznati hrvatski putopisac Hrvoje Ivančić održao je inspirativno predavanje Iza Mjesečevih planina i predstavio svoju knjigu Iza Mjesečevih planina: putopis iz Afrike.
Hrvoje Ivančić je pisac i putnik, reporter i dokumentarist. Autor je putopisa Dunavski blues o putovanju čamcem od Zagreba do Crnog mora; putopisnog romana Samsara: put na Istok; zbirke kratkih priča inspirirane dugogodišnjim putovanjima na Bliski istok –Za’atar: priče s Bliskog istoka; putopisa iz Afrike Iza Mjesečevih planina.
Autor je novinskih reportaža socijalne, ratne, političke i kulturne tematike koje spajaju humanizam i avanturizam, promiču obrazovanje i potiču upoznavanje različitih kultura. Pisao je iz Ugande, Konga, Južnog Sudana, Indije, Pakistana, Sirije, Ukrajine, Hrvatske i Europe.
U sinoćnjem predavanju Hrvoje nam je predstavio kulturno-povijesne posebnosti Afrike, a kao ratni reporter, posebno se posvetio temi ponovno aktiviranog rata u Kongu. Istočni Kongo područje je dugotrajnih, iscrpljujućih ratova zbog vrijednih ruda. Desetljećima se vodi rat u ovoj regiji bogatoj zlatom, koltanom i kobaltom – resursima nužnima za globalnu tehnološku industriju. Školstvo i zdravstvo izrazito su nerazvijeni, korupcija je postala uobičajena pojava, a stanovništvo više i ne zna za normalan život. Hrvoje je govorio o izgradnji škole u kojoj je sudjelovao, o humanitarnim akcijama, o svakodnevnom životu lokalnog stanovništva.
Po brojnim pitanjima i komentarima naše publike zaključujemo da je Hrvoje sinoć otvorio intrigantnu temu, dao nam je mnoge odgovore, ali i nova pitanja za promišljanje o tome kako afričko stanovništvo živi u 21. stoljeću i što poduzeti u vezi toga.
Riječima urednice Ljiljane Pavlina:
“Putopis Hrvoja Ivančića Iza Mjesečevih planina opipljiv je, pun boja, mirisa i zvukova vrelih afričkih dana i noći, opisani su autentični likovi, a njihov cilj je – preživjeti. U napetom slijedu događaja (…) čitatelj saznaje kako se to golo preživljavanje raspleće, bile to priče iz vizure mladih ratnika, starih svećenika, prostitutki, UN-ovaca, poduzetnika, ribara, prodavača tričarija, žena iz sirotišta ili anonimnih prolaznika, slažući bogat mozaik koji nas uvodi u trodimenzionalni doživljaj afričke ulice, ali jednako toliko i afričke moćne i bogate prirode. Sve je tu: Afrika kao razglednica, kao daleka egzotična destinacija, lav, žirafa, visoki mladić s kopljem, naoružani mladići na kamionetu, prašina, malarija, genocid, pokolji mačetama, siromaštvo, djeca vojnici, magična voda, uzavreli život u kućicama od domaće cigle… dok se noćne ptice na visokim potpeticama vrzmaju oko muzungua, u noćnim klubovima koji su tvornice njihovih snova i bjelačkog bluda, koji u Gomi, kao u Sodomi i Gomori, sublimira svo zlo koje je afričko tlo natopilo krvlju i iz kojeg tek sramežljivo niču cvjetovi neke buduće slobode.”
(M. H.)
