Danas vam predstavljamo nagrađene autorice i autore na natječaju ZA najbolju GORKU priču, uz obrazloženja stručnog žirija u sastavu Miroslav Mićanović, Marina Vujčić i Ivan Jozić. Nagrađeni autori navedeni su abecednim redoslijedom, a tko je od njih osvojio koju nagradu saznajte u subotu, 16. ožujka 2024. na svečanoj dodjeli nagrada u Narodnoj knjižnici Vrbovec od 11 sati!
Izabrane priče na natječaju Marija Jurić Zagorka tematski su oslobođene nepriličnih zadanosti, bježe od jedinstvenog i nužnog značenja, dajući do znanja čitatelju da u svojoj raznolikosti, fragmentarnosti istražuju prostore izgubljene i zaboravljene cjeline. Međutim, ono što ih okuplja jesu prizori, motivi i atmosfera gorčine, ogorčenosti, samoće, bijesa i čežnje, što ne mora biti nužno tim redom i u istim omjerima, naprotiv gorko i ironično, duhovito i zagubljeno, slatko i ogorčeno, uplašeno i sretno vrti se u zrcalima pristiglih priča na ovogodišnji natječaj.
Nagrađene priče (ABECEDNIM REDOSLIJEDOM):
Belić, Dalen: Tajna pet piercinga
Dilber, Ivana: Lalo, lalo, sad mi kaži!
Krivokapić, Bojan: Mali
Repman, Danijela: Mrtva priroda
***
Belić, Dalen: Tajna pet piercinga
Podnaslov priče „Tajna pet piercinga“ upućuje čitatelja na dječaka iz Kiševih Ranih jada, ali poanta nije samo u njegovu djetinjstvu nego u pravdi koje nema u svijetu, nema je ni među ljudima, ni među mačkama. Ali gdje je onda taj smisao i kako se vlastita zagubljenost zapliće u muško-ženske i žensko-muške odnose? Melissa i njezin pet piercinga postaje neuhvatljivi i mračni predmet želje, koji se razvodni i završi u ironičnim obratima, praktičnim savjetima i izgubljenim ulogama: „Upoznali smo se na brucošijadi. Alen Vitasović, Živo Blato i Krankšvester. Raspravljali smo o filmovima i književnosti u turskim sjedovima, svatko sa svojom konjak-kolom, daleko od grijanog šatora, dok su se na Bluetooth-zvučnicima nizali ex-Yu klasici. Htjela si je tetovirati mrtvačko kolo iz Sedmog pečata iznad gležnja. Gledala je i Peti pečat. Moja je zaljubljenost bila trenutačna, sveprožimajuća, apsolutna, filmska.“ Čitatelj prolazi još jedanput vlastiti put obilježen različitim životnim i umjetničkim praksama, prolaznim uzbuđenjima, svakodnevicom i začuđenošću. Ali onda se sve smiri i dođe na svoje mjesto, ali tko bi o tome mislio dok traje i dok se događa: onaj koji piše i onaj koji čita već se naći, već će se snaći, do prve prilike, nakon prvih rečenica uvoda i zapleta.
Žiri 4. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Dalen Belić mladi je pazinski kratkopričaš koji se pisanjem bavi od srednje škole. Njegovi prvi radovi izašli su u istrakonskim zbirkama, a objavljivao je u sklopu raznih regionalnih manifestacija i natječaja (pazinski Festival Fantastične Književnosti, crnogorski Refesticon, natječaj Gradske knjižnice Samobor, Riječke Perspektive, Sedmica & Kritična masa). Osvojio je 2. mjesto na Riječkim perspektivama 2017. s pričom „Paket jaja i jedno kiselo vrhnje“ i 1. mjesto 2018. i 2019. s pričama „Tko rano rani, golub na grani“ i „Jedan, Dva, Tri i Četiri“. Također je i jedan od dobitnika nagrade Chrysalis, priznanja za nove obećavajuće autore koje dodjeljuje Europsko udruženje za znanstvenu fantastiku (ESFS), a 2021. godine osvojio je prvu nagradu na natječaju za najbolju „Gorku“ priču u sklopu Književnih dana Marije Jurić Zagorke u Vrbovcu. Vodi radionice kreativnog pisanja u Centru za mlade Alarm Pazin.
***
Dilber, Ivana: Lalo, lalo, sad mi kaži!
Okrutno i grubo, barem tako zvuči kao izgovorena riječ, poziv u ruralno i tvrdo, mater, mater koja to nije, u priči „Lalo, lalo, sad mi kaži!“ ostavlja prostor upravo tome: uživanju pričanja, ritualnosti svakodnevnih poslova i tzv. tradicionalnih vrijednosti, kojih zapravo kao da nikad nije ni bilo. Možda ih ni sada nema, ali uvijek isplivaju ispod stola, ispod postelje: „Nije to moja mater. Ona nema smeđu torbu s resama što se četvrtkom u predvečerje klati na dugom kaišu na parkiralištu kraj nove pošte. Mater ima dvije torbe. Veliku crnu ima oduvijek. Po šavovima je rastegnuta pa ispod crne boje proviruje smećkasta. Kad joj se kaiš skroz raspao i kad ga više nije mogla zakrpati, odnijela je i nju šusteru da joj našije kaiš od jedne još starije torbe. Nosi je gdje god krene. U njoj se nađe svašta: mentol bomboni i tablete, ogledalce i škarice za nokte, krema za ruke i flaster… Jednom nam je, kad smo se vraćali iz Bosne, spala registracijska tablica s auta. Mater je u torbi imala i šrafciger. Ćaća je rekao da joj je tašna jača od Sport Bilyjeve. Drugu, malu torbu dobila je od tetke Anice. Nju nosi samo u svečanim prilikama, kad ide u svadbu ili na večeru za Osmi mart. U nju stanu novčanik, cigarete i maramice. Srebrna je i blještava, nešto najljepše što mater ima. Katkad mi dopusti da je uzmem kad se s prijateljicama igram žena.“ Daleko od prezentiranja, priča se čita u domišljanju svijeta koji zahvaljujući jeziku i pripovjedačkim alatima i nastaje upravo sad, tu je kao „buduće prošlo“, ili sadašnje, kao vječnost koja je tako prozirna, jednosmjerna i dokučiva.
Žiri 4. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Ivana Dilber: Rođena sam 1974. godine u Splitu. Osnovnu sam školu završila u Tomislavgradu, a srednju u Splitu. Studirala sam na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za kroatistiku. Radim u Gimnaziji Marka Marulića u Tomislavgradu (Bosna i Hercegovina). Vjerujem u terapeutski učinak pisanja.
***
Krivokapić, Bojan: Mali
Što je prešućeno i što se u životnom nesporazumu dogodilo s ljubavlju, obvezama i instinktom, nije jednostavno odgovoriti, ali priča „Mali“ čitatelja vodi i čuva, jer je pisana precizno i sigurno, postupno i pouzdano. Nasuprot svemu što se događalo i kako je završilo, lijepo opisano i dokumentirano: „Pamtim dan kad smo se preselili u Ulicu Slave Raškaj. Mala prizemna kuća od crvene cigle, sva nekako skockana. Ispred vrt, pa staza, pa dolma, pa reka. Nikad nisam živela tako blizu vodi koja teče. Nekad noću ne bih mogla da zaspim od pomisli na to. Onda bih osetila tvoje telo kako se privija uz mene, prvo nežno, gotovo paperjasto, pa sve grublje. Uzimao bi me od nazad, nikad ti nisam videla pogled. Osećala sam kako mi užarena lopta kreće od prepona, preko pupka, grudi. Dođe do grla i tu se zaustavi. I taman kad pomislim da ću ostati bez daha, čujem tvoj odsečni stenj. Kao da se pretvoriš u nešto maleno. Izađeš iz mene, i bez reči se okreneš na drugu stranu. Ja ostajem budna. Nakon skoro godinu dana sam ti rekla da će seme uroditi plodom. Sledećeg leta se rodio Mali.“ Nezavršene priče ostaju kao dio neprovjerenog pamćenja, ali iz toga mraka se dolazi i stiže u novi tekst. Tekst koji hoće biti i mračan i svijetao, ali tek će se s tim suočiti njegovi sudionici i oni koji misle da su zaboravljeni, izostavljeni. Do prve prilike, do idućeg rođenja, ima li bolje preporuke za čitanje (i pisanje). Nema.
Žiri 4. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Bojan Krivokapić (1985, Bačka Topola) objavio je: „Trči Lilit, zapinju demoni“ (kratke priče, 2013), „Žoharov let“ (poezija, 2014), „Proleće se na put sprema“ (roman, 2017), „Gnezdo dečaka“ (poezija, 2019) i „Vila Fazanka“ (roman, 2023). Višestruko je nagrađivan za književni rad. Za zbirku priča „Trči Lilit, zapinju demoni“ dobija Nagradu Edo Budiša (Pazin, 2014); na najbolje kratke priče nagrade Lapis Histriae (Umag, 2021), Biber (Beograd – Sarajevo, 2021), Milutin Uskoković (Užice, 2021), Laza K. Lazarević (Šabac, 2022); za rukopis zbirke pjesama „Žoharov let“ dobija nagradu Mak Dizdar (Stolac, 2013); te za roman „Proleće se na put sprema“ godine 2018. Nagradu Mirko Kovač za najbolje djelo mladog autora u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Ovogodišnji je kandidat za Europsku nagradu za književnost. Književni tekstovi su mu prevedeni na talijanski, njemački, mađarski, albanski, engleski, slovenski i makedonski jezik. Diplomirao je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Vodi književne radionice. Živi u Novom Sadu.
***
Repman, Danijela: Mrtva priroda
Na početku priče „Mrtva priroda“ jedan spori, tromi vlak vodi glavnog junaka u njegov rodni grad, a onda na tim tračnicama ubrzava unatrag i postaje dirljiva rekapitulacija uspomena na sve čega više nema, uključujući i članove obitelji koji protagonista u toj kući više nikad neće dočekati. Na nekoliko stranica vještim je pripovjedačkim manevrima zaokružen cijeli jedan život u kojem je zdjela s plastičnim voćem, kao neuništiv nijemi svjedok tuđih prolaznosti, povezala početak i kraj, rođenje i smrt, kao upečatljiv literarni rekvizit u stiliziranoj metafori prizora koji će se pod određenim kutom sunčevih zraka ponavljati na isti način i kad nikoga od nas više ne bude. Destiliranim, ekonomičnim jezikom koji u kratkim, slikovitim prizorima zadržava samo bitno, autor/ica iznimno vješto postiže poetski ugođaj i uvlači nas u gorak osjećaj prolaznosti uspijevajući pronaći način da ga prevari i pobijedi utjehom zbog postojanja onih rijetkih, dragocjenih trenutaka u kojima sve ipak može, čak i bez onih kojih više nema, biti na svom mjestu.
Žiri 4. natječaja ZA najbolju GORKU priču
Danijela Repman rođena je 1976. godine u Somboru. Piše poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku. Osnovne studije završila je na Pedagoškom fakultetu u Somboru, a master studije za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Objavila je knjige poezije: Cikličnosti (1997), Mesto za savršen beg (2015), Šećer, led i varikina (2021) kao i dve knjige proze, roman Tragom rasutih trenutaka (2014) i zbirku kratkih priča Kvadratno disanje (2018). Knjiga kratkih priča Kvadratno disanje nagrađena je na konkursu Trećeg Trga i Beogradskog festivala za poeziju i prozu 2018, koja je u Mađarskoj prevedena i objavljena 2022. godine. Nagrađivana je na regionalnim konkursima za poeziju i kratku priču. Bila je finalista na 14. Festivalu europske kratke priče, Zagreb-Rijeka 2015. i Vranac – najbolja kratka priča 2016. Uskoro iz štampe izlazi njen novi roman Stolica bez naslona. Članica je Srpskog književnog društva. Radi u Somboru. Živi i piše na pustom ostrvu bez mora.
***
Čestitamo!
Vidimo se na dodjeli nagrada u subotu, 16. ožujka 2024. u Narodnoj knjižnici Vrbovec od 11 sati!
Priče nagrađenih autora i autorice, kao i priče ostalih finalista natječaja, možete pročitati ovdje:
